InfoFoto: Pexels - Ilustracija

InfoKG intervju – Ko želi u lov, nek spremi makar 1000 evra!

Autor: InfoKG
10:00 | Subota, 05 10 2024

Čini se da se ne priča dovoljno o lovu u meri u kojoj zaslužuje da bude zastupljena, a sa druge strane, postoje i ozbiljni razlozi za tako nešto.

Postoji stanovništvo koje lovce gleda kao na negativce, a kako bismo nekima otklonili neke dileme, razgovarali smo sa Markom Pavlovićem, stručnim saradnikom Lovačkog saveza Centralne Srbije.  

U razgovoru smo saznali kako možete postati lovac, ko sve lovi na našim područjima, da li ima dama među lovcima, koliko košta zadovoljstvo lova i mnogim drugim temama.

Počeli smo sa najtežom temom, a tiče se nezastupljenosti lova u javnosti.

"Ima dosta protivnika u javnosti, pre svega zbog ubijanja i odstrela životinja. Po nekom kodeksu lova sam taj čin odstrela ne treba da pripada javnosti. Ljudi koji dele fotografije preko društvenih mreža u suštini ne rade po lovačkom kodeksu. Lov treba da bude ne toliko javan jer će uvek imati nekog protivnika", počeo je priču naš sagovornik.  

Srbija ima 60.000 lovaca

Ono što je veoma bitno napomenuti, jeste da je lov jedna od najuređenijih oblasti, a i za to postoje ozbiljni razlozi.

"Sve je zakonski uređeno i to je jedna od najviše uređenih oblasti. Možda i najuređeniji hobi. Mi dolazimo u kontakt sa oružjem, sa lovačkim psima, u prirodi smo na privatnim posedima (skoro i da nema otvorenih lovišta na državnoj zemlji), sve mora da bude uređeno jer gazdujemo državnom imovinom, a to je divljač", rekao je Marko.

On je dodao da lov nije toliko tradicionalan kod nas kao u nekim drugim državama.

"Lov je kod nas u Srbiji, ako gledamo procentualno u odnosu na broj stanovnika, ne toliko masovan koliko u drugim zemljama koje imaju dužu tradiciju kao Mađarska, Češka, Francuska, Nemačka... Kod nas ima 80.000 lovnih karata, ne bave se svi u toku godine, pa to bude do 60.000. U Centralnoj Srbiji, odnosno u našem savezu, objedinjujemo oko 40 lovačkih udruženja od 250 na nivou Srbije i imao 20.000 aktivnih lovaca. Imamo udruženja koja imaju veliki broj članova", rekao je Marko, a potom je dodao i da u kragujevačkim opštinama postoje dva lovačka udruženja.

"Imamo udruženje "Šumadija" koje ima preko 1000 članova. Naša oblast (Centralna Srbija) obuhvata oko milion i po hektara, što je skoro petina čitave Srbije. Nije to prevelika gustina lovaca. U Kragujevcu postoje dva lovačka udruženja, "Šumadija" i na teritoriji Stragara "Srebrenica" koja ima oko 300 članova. Dakle, kragujevačka opština 1300 lovaca. To je državni prosek. Opštine koje odskaču od proseka su Kruševac i Trstenik gde ima više lovaca u odnosu na broj stanovnika", kaže Marko.

Da li je lov sport?

"Neko ga naziva sportom, ja mislim da je privredna grana. Lov je samo lovljenje životinja, a lovstvo je privredna grana iz primarnog sektora. Sa aspekta lovca, lov je hobi. Niko ne smatra da je sport, niko ne trenira", rekao je Marko.

Kontrola broja divljači

"Divljač je resurs, delimično obnovljiv, i velika je čast da je država to poverila nekim grupama građana. Imamo veliku odgovornost, sve je uređeno Zakonom. Mi gazdujemo time, stalno unapređujemo da stalno ima isti ili veći broj vrsta, da kvalitet bude veći. Postoji skup radnji koji mi koordinišemo. Mi smo ti koji pomažemo lovačkim udruženjima da oni sve rade kako treba i po Zakonu. Mi određujemo odstrelne kvote koje bi trebalo da lovci iz tih lovačkih udruženja sprovode. Mi određujemo kvote u odnosu na stanište, kvalitet, stanje populacije. Svake godine se rade revizije, ne radimo jedan plan, pa šta bude za deset godina. To se menja od godine do godine, u zavisnosti od suše, recimo. Lovačka udruženja imaju obavezu da sprovode ono što je njima zacrtano, oni nekad moraju da odstreljuju kada ih ima previše, da iznose so, da prihranjuju, da uređuju lovišta... Ima mnogo posla, nije samo to hobi", rekao je Marko.

Naravno, kontrola je bitna jer veliki broj divljači može napraviti i štetu domaćinstvima u okolini lovišta, zasadima voća, povrća, a mnogi predatori prave štetu i na farmi.

Dodajmo i da postoje stvari na koje Savez i svi koji se bave lovom ne mogu da utiču, kao što su klimatske promene ili bolesti.  

"Imamo populaciju koju želimo da unapredimo i onoliko koliko je kapacitet. U lovištu moramo biti oprezniji jer ne možemo da uključimo faktore kao što su klima, na pojavu bolesti kao što je besnilo, afrička kuga... Mi radimo sa većim rizikom nego što radi domaćin na farmi, ali princip je isti", rekao je Marko.

Meso kvalitetnije nego na farmi

Kontrolisani opseg broja svake vrste divljači je definitivno jedan od osnovnih ciljeva Saveza, jer bi i u slučaju da se pojedine vrste prenamnože ili da nestanu mogao da nastane ozbiljan problem.

"Gajenjem divljači i odstrelom se zadovoljava strast lovca pojedinca, ali se dobije i količina mesa koje je kvalitetnije nego što se gaji na farmi. Mi se trudimo da divljač ima uslove koje ne bi imala da je prepuštena sama sebi. Mi ne možemo da govorimo o nekoj divljini, ne znam gde to ima u Srbiji. Kada čovek uđe u prirodu, bilo kroz poljoprivredu, kroz eksloatisanje drveta, više ne pričamo o divljini, ta divljač nije više prepuštena samoj sebi. Mi ne znamo šta bi bilo u takvim uslovima, da li bi se prenamnožila ili bi opao prirast. Ovako se trudimo da uz rizike napravimo nešto od populacije, to je cilj. Neko je već to dostigao, neko tek dostiže. Od 2013. godine pratim, ali nigde situacija nije otišla na lošiju stranu, to je pokazatelj da radimo nešto dobro", kaže Marko Pavlović.

Mlade ne interesuje lov, žena ima sve više

Lov je bio zanimljiv našim očevima, dedama, pradedama. Čini se da je lov na gubitku sa promenom navika ljudi u svetu, ali i kod nas.

"Kolega sa Šumarskog fakulteta je radio istraživanje lovaca i definitivno je problem kod nas što lovačka populacija stari. Sve manje lovaca dolazi, verovatno padaju pod uticaj globalnih medija, imaju drugačija interesovanja. Lovačka populacija stari, najveći broj lovaca je stariji od 40 godina, možda čak i stariji od 50 godina. Trend će teško da se promeni", rekao je Marko.

Sa druge strane, dama je sve više u lovu.

"Imamo dame. Na nivou Srbije imamo 300 žena lovaca. One koje mogu da se bave lovom je duplo veći, ali pojedine dame polažu da bi bile u vlasništvu određenog lovačkog oružja koje su možda dobile u nasledstvu ili im je poklonio muž. Oko 300 stalno aktivnih ima u Srbiji, to je bolje nego što je bilo pre 20 godina. Tada je bio skroz muški sport, dame se nisu viđale ni na lovačkim proslavama, sada je to mnogo bolje.”

Kako postati lovac?

Marko nam je objasnio i da je procedura dugotrajna ako želite da postanete lovac i da samo oni uporni idu do kraja.

"Procedura nije teška, ali je komplikovana. Mora da poznaje 20-ak pravilnika, mora da poznaje teoriju, bolesti divljači, a mi smo probali maksimalno da im olakšamo. Do ovog trenutka je ispit položio 1361 kandidat, pričamo samo o ovoj godini u Lovačkom savezu Centralne Srbije. Oko 70% će se baviti lovom. Da bi neko položio ispit, mora da ima 18 godina, da je državljanin Republike Srbije ili makar da ima prijavljeno boravište. Da bi izašao na lovački ispit mora najpre da polaže ispit na strelištu za rukovanje oružjem, tako je po zakonu", rekao je Marko.

Kaže i da procedura može trajati čak i do šest meseci ukoliko kandidat nije uporan.

"Kod nas nije komplikovano položiti ispit, odslušaju se predavanja, popuni se test (kriterijum nije strog), možda neko misli da bi bilo pametnije da je stroži kriterijum, ali u situaciji kada se smanjuje broj lovaca to i nije tako dobro. Uglavnom, kada polože ispit, vraćamo se na vađenje karte, pa podnosimo zahtev za nabavku lovačkog oružja. Procedura traje, zavisi od upornosti, od mesec dana pa čak i do šest meseci. Nikada lovački savezi to ne koče, već procedure. Kada polože ispit, uzmu lovnu kartu, predaju zahtev za nabavku lovačkog oružja desi se da nekoliko meseci čekaju nabavnu dozvolu", rekao je Marko.

Želiš da budeš lovac? Spremi makar 1000 evra...

Ozbiljne su cifre za plaćanje taksi za one koji žele da budu lovci. To je potvrdio i Marko.

"Svaki od tih koraka košta. Obuka za najobičniju lovačku pušku košta između 7 i 8 hiljada. Imamo lovački ispit koji košta 6 hiljada dinara, imamo zahteve i takse koje treba da se plate u SUP-u koje idu od 4 hiljade pa do 10 hiljada. Potrebno je i lekarsko uverenje koje košta par hiljada dinara... Potrebno je izvaditi potvrdu od Suda da lice nije osuđivano... Kada se sve to sakupi, pa onda kada se sačeka i dobije nabavna dozvola onda mora da se kupi ta puška, ali i da se registruje ta puška što košta od 4-10 hiljada dinara. Faktički, dolazimo do 250-300 evra različitih taksi i sređivanja dokumentacije da bi se neko nazvao lovcem, plus puška, pas, godišnja članarina (koja nije obavezna)... Jako je skupo i definitivno samo oni najveći enzuzijasti i oni koji to vole i završe. Godišnja članarina je 100-120 evra. Sam taj početak je prilično komplikovan, traje dugo, košta puno. Shvatam zašto pojedini koji planiraju da se bave lovom to odlažu i na kraju nekad odustanu", rekao je Marko.

Lovni turizam samo u ekskluzivnoj varijanti

Lovni turizam, odnosno komercijalni lov je samo jedan od načina lova.

"Kod nas nema tog resursa koji može da se ponudi stranim lovcima. Na nivou Kragujevca imamo do 250 srndaća koji se mogu odstreliti u toku godine, broj odstreljenih u lovnom turizmu nije veliki. Svega 7-8 odstrele lovci turisti. Ja sam imao sreću da ove godine vodim jednog lovca iz Nemačke. Dosta lovaca je iz Danske, Nemačke, Švajcarske, Francuske, Austrije, čak i Rusije, sa Kipra, sa Malte... Dolaze iz cele Evrope, ali odavno nemamo toliko viška divljači koje možemo da ponudimo lovcima turistima. Nije veliki obim, svake godine imamo do desetak lovaca turista na teritoriji Centralne Srbije, pričamo o lovcima strancima, ali to je generalno jako malo. Filozofija uprava lovačkih udruženja je da više žele i vole da svoje viškove, odnosno odstrelne kvote prodaju članovima, nego da po duplo većim cenama prodaju strancima. Ja to razumem, mislim da se broj turista u lovu na nivou Srbije ne prepolovio, nego pet puta smanjio u odnosu na pre 15 godina", rekao je Marko.

"Može da bude nešto ekskluzivno, sa malim brojem divljači, ne može da bude masovno, a nije ni pametno da to bude tako. Imamo domaće lovce koji su spremni da plate određeni deo divljači", završio je on.